tag:blogger.com,1999:blog-87130467200234973042024-03-08T10:41:50.949-08:00BIOGRAFIJAјагодинскиhttp://www.blogger.com/profile/05056007233490315894noreply@blogger.comBlogger1125tag:blogger.com,1999:blog-8713046720023497304.post-80272562009120481302008-10-29T18:22:00.000-07:002008-10-29T18:26:48.994-07:00MILAN MILIĆ JAGODINSKI <br /><br />ROĐEN SAM NA TEŠKOM DRVETU USPINJAČE TERETNE, PRI MINUS PETNAEST.<br /> IZ NJEZINE ISPAO SAMO TAKO. MATI SE STRAHOM ZA LEDENE SAJLE DRŽALA, <br />ZEMLJU VIDEO NISAM. NEBU SE JEDVA PRIMAKO (iz manifestne pesme)<br /><br />Zbilo se kako pesma kaže, u logoru Kecefal, sred Austrije, na Sretenje<br />15./ 2.februara ratne 1944. godine, a reklo bi se da je u ono život što se zove dojezdio <br />sa bespuća hazarskih dina i tragom nezastalih voda maštarima bliske <br />Atlantide. Ne mogavši da se vrati na zgarišta svoje dedovine, uz reku Unu<br /> kod Hrvatske Kostajnice, porodica Milić je svoje izbegličko gnezdo u Jagodini, tadaš<br />njem Svetozarevu, savila.Tu se Milan dečaštvu i momčenju učio. 1961. g. je letak <br />sa drvene bandere, ispred hotela Palas, skinuo i tim tragom u Novi Sad, umetnič<br />kom zanatu da se podučava, stigao. 1966/67. Školu za primenjenu umetnost <br />( poslednja generacija sa pet godina ),odsek Primenjene grafike,završio<br />1971. Strukovno se povezao u Udruženju likovnih umetnika primenjenih umetnosti <br />i dizajna Vojvodine (UPIDIV). Od tog vremena interesuje se za različite medije delujući <br />u grupi Atentat sa književnikom Vujicom Rešin Tucićem i žurnalistom <br />Arpad Vickom ( ATENTAT: iznalaženje novog kreativnog izraza u sveri izdavaš<br />tva i vizuelne umetnosti ). Sa tom grupom se, na Prvim aprilskim susretima <br />studenata, u okviru zajedničkog projekta Pobesnela krava i ličnim projektom<br />Morfogeneza zvuka, predstavlja Beograđanima 1972. godine. Jedan je od<br />pokretača i nastavljača Lista za kulturu i umetnost Stražilovo, gde, uz <br />Milorada Crnjanina, Srećka Drka, Radeta Obrenovića..,piše, uređuje likovnu <br />rubriku i bavi se tehničkom opremom lista. Iste godine, bez ikakve tipografske <br />intervencije, rukom ispisuje i ilustruje čitavu knjigu pesama Đorđa Sudarskog Reda: <br /> Reči koje čine moj sprovod, prvog bibliofilskog izdanja <br />redakcije, koje nikad nije ugledalo svetlo dana.Od tog materijala je sačinio <br />izložbu naziva Jedna knjiga,jedna izložba i poklonio je Muzeju grada N. Sada.<br />1971/75. Aktivno se bavi likovnom kritikom u Poljima, Stražilovu, Indeksu...<br />Zbog oštrine stavova Draško Ređep ga prozvao Jakobinski. Piše poeziju za decu<br /> i odrasle, i objavljuje u Nevenu, Đurđevku, Zeki, Beloj pčeli i na radiju.<br />1979. Izložbom u galeriji Upidiva, Striplinzi i projekti, počinje sa razbijanjem <br />čamotno običajne prakse stereotipnog predstavljanja autora i<br /> njegovog likovnog dela. Ova je izložba oko sebe (u desetodnevnom trajanju ) vezala <br />dvadesetak stvaralaca raznih profila,od glumca do obućara:<br />( Želimir Žilnik,režiser, Katalin Ladik,glumica, Jovan Bikicki,slikar, <br />Branko Andrić Andrla , Lazar Bojanović Zile, Judita Šalgo, i Vujica Rešin <br />Tucić, književnici, Branislav Popović,klasična gitara, Zoran Mirković,<br />ginekolog,Steva Đitkov, zvani Fantom iz Kovilja, iluzionista, Ljubomir Puškaš,<br />obućar...Izložba je u narodu dobila naziv: Mali fest.<br />1987. Takođe u galeriji Upidiva, prikazuje izložbu akvarela od 32 slike, naziva: <br />Domišljavanje Petrovaradinske tvrđave. I ova izložba oko sebe vezuje <br />razne majstore svojega zanata, na primer: književnike Milutina Ž.<br />Pavlova, Mladena Bjažića,Advana Hozića i Miroslava Nastasijevića, slikare<br />Slobodana Kuzmanovića, Vladimira Bogdanovića,Miroslava Borojevića Čea,<br />Branislava Markovića i Bogdana Kovačevića, Milana Momčilovića, alijas <br />Mića Švajcarac,svetskog prvaka u sviranju na usnoj harmonici,gitaristu Mlađu<br />Veselinovića, satiričara Srećka Drka, glumce Miodraga Petrovića i Tomu<br />Jovanovića sa monokomedijom O JEZIKU RODE...<br />1989. U neprekinutom trajanju od šest meseci izrađuje sliku - knjigu naziva <br />Nezaborav polje, 60sm široku i 180 metara dugačku, a posvećenu senima junaka<br />srbskih, palih na Polju Kosovu.To platno, sa nizom modifikovane ćirilice i <br />grbova sve vlastele srbske, širio je na mostu preko reke Ibar kod mesta Zupče, kasnije <br />u Knez Mihajlovoj (Bgd) sa Matijom Bećkovićem, u Karlovcima <br />Sremskim, sa pobrom mu, Milićem Stankovićem a od Mačve, na Brankovom Straži<br />lovu i, uz blagoslov vladike sremskog, Vasilija, u porti manastira Krušedol.<br />1990. Izrađuje 17 ilustracija za svoju, još ne pečatanu, zbirku pesama Krovovi .<br />Sve su pesme ispisane ćiriličnom kaligrafijom i prikazane u Sremskim Karlovcima, <br />posle čega je cela izložba poklonjena Zmajevim dečjim igrama.<br />Iste, 1990. godine, tvori ciklus akvarela od devet diptiha, naziva Nebeska<br /><br /><br />lenija, inspirisan seobom srbalja pod Arsenijem Čarnojevićem 1660.god.<br />Prikazan je gledateljstvu u Sremskim Karlovcima i na dverima pravoslavnog<br />hrama u Sentandreji (Mađarska)..<br />1993. Olikovio je zbirku pesama Nedeljka Terzića, Vino sa devet Jugovića,<br />nazdravičarskog karaktera. Svaka beseda pojedinog Jugovića ispisana je<br />ćiriličnom kaligrafijom na platnu i uobličena odgovarajućom ilustracijom.<br />Sve to, na koplja istaknuto, prikazano je najpre u Sremskoj Mitrovici, a onda<br />na ratištu u Republici Srpskoj, negde oko Doboja.<br />1997. Svoj rukopis zbirke pesama : Sa čašom na Ti ostvaruje domaštanom <br />tipografijom, obogativši je vinjetama u obliku rozete.Taj likovni materijal <br />izlaže u kafanskim prostorima Forma (Novi Sad) i Pivnica (Ruma).<br />1998. Izlaže akvarele, sa motivima novosadskog vikend naselja Kamenjar,<br />na vodi, tj. na šticama alaskim, imenovane kao Cvetna bašta nuz vodu veliku.<br />Iste godine štampa Pesme klozetske i svetske, neobičnog likovnog izgleda.<br />2000. Izrađuje 28 gigantskih ilustracija svoje samo jedne pesme, imena Super mleko. <br />Likovnu celinu koja, sem što može da se čita, može i da se gleda u<br />uslovima scenskog izvođenja. Delo je prikazano na raznim stranama, sa Senkom i <br />Zafirom Hadžimanovim, Rašom Popovim, Mošom odalovićem..<br />2001. Pravi ciklus Slika lekovitih za zbirku svojih Pesama lekovitih, <br />koji je saobražen u dve fizički odvojene celine knjiškog oblika. Ciklus je <br />izazvan neposrednom agresijom svetskih moćnika na ostatak Srbije.<br />Ovde nisu pojedinačno pobrojane sve samostalne izložbe, nego samo ciklusi,<br />na šta ukazuje i Miodrag Miša Nedeljković u jednom zapisu:<br />„ Jagodinski je jedan od retkih umetnika kome nikada nije dovoljna jedna, dve<br />ili tri replike na temu koju zagovara. On razmišlja u ciklusima. Njegov je<br />likovni rečnik okrenut više pojmovima... On jednostavno ne ume da izmišlja <br />male stvari...“ Milan Milić Jagodinski je svojim likovnim delima iz oblasti <br />grafike,slikarstva i drugih srodnih disciplina prisutan na izložbama <br />Upidiva i drugde po pozivu. Gledateljstvu se samostalno predstavio <br />sa dvadesetak izložbi ostvarenih, što u galerijskom prostoru, što na otvorenom, <br />stazama, raskršćima, ledinama, strnjikama, na vodi i sredokraći neba i zemlje.<br /><br />DO DANAS MU JE PRIZNATO:<br /><br />1974. Treća nagrada za izradu idejnog rešenja Zlatnog i srebrnog znaka<br />Crvenog krsta Vojvodine. 1979. Nagrada Upidiva za najuspeliju izložbu <br />godine naziva Striplinzi i projekti. 1994. Nagrada Luča, za unapređenje <br />i doprinos kulturnom životu Opštine Irig. 1994. Nagrada za poeziju na <br />konkursu redakcije novina Naša reč iz Leskovca. 2006. Na konkursu Karađorđe <br />i Karađorđevići (tema: Nikola Tesla i njegovo delo) osvojio je povelju <br />za akvarel "Levitacija" i time postao član Kraljevskog književnog kluba Karađorđević.<br />Likovne bitke je vodio, snagu promišljanja iskušavao i sa pejzažom živim<br />na salašima vojvođanskim u koštac se hvatao, što u društvu čauša, poeta<br />i likovnjaka, što obilato samujući. Od akvarela i danas poeziju pravi, <br />a sliku u pesmu pretvara, do mere koja ih jednim čini.<br />Stoluje kraj lepog i negda plavog Dunava, u Novome Sadu, koji na ostacima<br />naselja Bistrica leži, vazda u ljubavi i radu trajući.<br /><br />ODAZIVA SE I NALAZI NA <br />Milan Milić Jagodinski, 21000 Noi Sad, Dušana Danilovića 38/1.stan 214<br />telefoni : 021/ 498528 , 400212 i 064/3833113 E – mail jagodinski@neobee.net<br />web site jagodinski.on.neobee.netјагодинскиhttp://www.blogger.com/profile/05056007233490315894noreply@blogger.com0