среда, 29. октобар 2008.

MILAN MILIĆ JAGODINSKI

ROĐEN SAM NA TEŠKOM DRVETU USPINJAČE TERETNE, PRI MINUS PETNAEST.
IZ NJEZINE ISPAO SAMO TAKO. MATI SE STRAHOM ZA LEDENE SAJLE DRŽALA,
ZEMLJU VIDEO NISAM. NEBU SE JEDVA PRIMAKO (iz manifestne pesme)

Zbilo se kako pesma kaže, u logoru Kecefal, sred Austrije, na Sretenje
15./ 2.februara ratne 1944. godine, a reklo bi se da je u ono život što se zove dojezdio
sa bespuća hazarskih dina i tragom nezastalih voda maštarima bliske
Atlantide. Ne mogavši da se vrati na zgarišta svoje dedovine, uz reku Unu
kod Hrvatske Kostajnice, porodica Milić je svoje izbegličko gnezdo u Jagodini, tadaš
njem Svetozarevu, savila.Tu se Milan dečaštvu i momčenju učio. 1961. g. je letak
sa drvene bandere, ispred hotela Palas, skinuo i tim tragom u Novi Sad, umetnič
kom zanatu da se podučava, stigao. 1966/67. Školu za primenjenu umetnost
( poslednja generacija sa pet godina ),odsek Primenjene grafike,završio
1971. Strukovno se povezao u Udruženju likovnih umetnika primenjenih umetnosti
i dizajna Vojvodine (UPIDIV). Od tog vremena interesuje se za različite medije delujući
u grupi Atentat sa književnikom Vujicom Rešin Tucićem i žurnalistom
Arpad Vickom ( ATENTAT: iznalaženje novog kreativnog izraza u sveri izdavaš
tva i vizuelne umetnosti ). Sa tom grupom se, na Prvim aprilskim susretima
studenata, u okviru zajedničkog projekta Pobesnela krava i ličnim projektom
Morfogeneza zvuka, predstavlja Beograđanima 1972. godine. Jedan je od
pokretača i nastavljača Lista za kulturu i umetnost Stražilovo, gde, uz
Milorada Crnjanina, Srećka Drka, Radeta Obrenovića..,piše, uređuje likovnu
rubriku i bavi se tehničkom opremom lista. Iste godine, bez ikakve tipografske
intervencije, rukom ispisuje i ilustruje čitavu knjigu pesama Đorđa Sudarskog Reda:
Reči koje čine moj sprovod, prvog bibliofilskog izdanja
redakcije, koje nikad nije ugledalo svetlo dana.Od tog materijala je sačinio
izložbu naziva Jedna knjiga,jedna izložba i poklonio je Muzeju grada N. Sada.
1971/75. Aktivno se bavi likovnom kritikom u Poljima, Stražilovu, Indeksu...
Zbog oštrine stavova Draško Ređep ga prozvao Jakobinski. Piše poeziju za decu
i odrasle, i objavljuje u Nevenu, Đurđevku, Zeki, Beloj pčeli i na radiju.
1979. Izložbom u galeriji Upidiva, Striplinzi i projekti, počinje sa razbijanjem
čamotno običajne prakse stereotipnog predstavljanja autora i
njegovog likovnog dela. Ova je izložba oko sebe (u desetodnevnom trajanju ) vezala
dvadesetak stvaralaca raznih profila,od glumca do obućara:
( Želimir Žilnik,režiser, Katalin Ladik,glumica, Jovan Bikicki,slikar,
Branko Andrić Andrla , Lazar Bojanović Zile, Judita Šalgo, i Vujica Rešin
Tucić, književnici, Branislav Popović,klasična gitara, Zoran Mirković,
ginekolog,Steva Đitkov, zvani Fantom iz Kovilja, iluzionista, Ljubomir Puškaš,
obućar...Izložba je u narodu dobila naziv: Mali fest.
1987. Takođe u galeriji Upidiva, prikazuje izložbu akvarela od 32 slike, naziva:
Domišljavanje Petrovaradinske tvrđave. I ova izložba oko sebe vezuje
razne majstore svojega zanata, na primer: književnike Milutina Ž.
Pavlova, Mladena Bjažića,Advana Hozića i Miroslava Nastasijevića, slikare
Slobodana Kuzmanovića, Vladimira Bogdanovića,Miroslava Borojevića Čea,
Branislava Markovića i Bogdana Kovačevića, Milana Momčilovića, alijas
Mića Švajcarac,svetskog prvaka u sviranju na usnoj harmonici,gitaristu Mlađu
Veselinovića, satiričara Srećka Drka, glumce Miodraga Petrovića i Tomu
Jovanovića sa monokomedijom O JEZIKU RODE...
1989. U neprekinutom trajanju od šest meseci izrađuje sliku - knjigu naziva
Nezaborav polje, 60sm široku i 180 metara dugačku, a posvećenu senima junaka
srbskih, palih na Polju Kosovu.To platno, sa nizom modifikovane ćirilice i
grbova sve vlastele srbske, širio je na mostu preko reke Ibar kod mesta Zupče, kasnije
u Knez Mihajlovoj (Bgd) sa Matijom Bećkovićem, u Karlovcima
Sremskim, sa pobrom mu, Milićem Stankovićem a od Mačve, na Brankovom Straži
lovu i, uz blagoslov vladike sremskog, Vasilija, u porti manastira Krušedol.
1990. Izrađuje 17 ilustracija za svoju, još ne pečatanu, zbirku pesama Krovovi .
Sve su pesme ispisane ćiriličnom kaligrafijom i prikazane u Sremskim Karlovcima,
posle čega je cela izložba poklonjena Zmajevim dečjim igrama.
Iste, 1990. godine, tvori ciklus akvarela od devet diptiha, naziva Nebeska


lenija, inspirisan seobom srbalja pod Arsenijem Čarnojevićem 1660.god.
Prikazan je gledateljstvu u Sremskim Karlovcima i na dverima pravoslavnog
hrama u Sentandreji (Mađarska)..
1993. Olikovio je zbirku pesama Nedeljka Terzića, Vino sa devet Jugovića,
nazdravičarskog karaktera. Svaka beseda pojedinog Jugovića ispisana je
ćiriličnom kaligrafijom na platnu i uobličena odgovarajućom ilustracijom.
Sve to, na koplja istaknuto, prikazano je najpre u Sremskoj Mitrovici, a onda
na ratištu u Republici Srpskoj, negde oko Doboja.
1997. Svoj rukopis zbirke pesama : Sa čašom na Ti ostvaruje domaštanom
tipografijom, obogativši je vinjetama u obliku rozete.Taj likovni materijal
izlaže u kafanskim prostorima Forma (Novi Sad) i Pivnica (Ruma).
1998. Izlaže akvarele, sa motivima novosadskog vikend naselja Kamenjar,
na vodi, tj. na šticama alaskim, imenovane kao Cvetna bašta nuz vodu veliku.
Iste godine štampa Pesme klozetske i svetske, neobičnog likovnog izgleda.
2000. Izrađuje 28 gigantskih ilustracija svoje samo jedne pesme, imena Super mleko.
Likovnu celinu koja, sem što može da se čita, može i da se gleda u
uslovima scenskog izvođenja. Delo je prikazano na raznim stranama, sa Senkom i
Zafirom Hadžimanovim, Rašom Popovim, Mošom odalovićem..
2001. Pravi ciklus Slika lekovitih za zbirku svojih Pesama lekovitih,
koji je saobražen u dve fizički odvojene celine knjiškog oblika. Ciklus je
izazvan neposrednom agresijom svetskih moćnika na ostatak Srbije.
Ovde nisu pojedinačno pobrojane sve samostalne izložbe, nego samo ciklusi,
na šta ukazuje i Miodrag Miša Nedeljković u jednom zapisu:
„ Jagodinski je jedan od retkih umetnika kome nikada nije dovoljna jedna, dve
ili tri replike na temu koju zagovara. On razmišlja u ciklusima. Njegov je
likovni rečnik okrenut više pojmovima... On jednostavno ne ume da izmišlja
male stvari...“ Milan Milić Jagodinski je svojim likovnim delima iz oblasti
grafike,slikarstva i drugih srodnih disciplina prisutan na izložbama
Upidiva i drugde po pozivu. Gledateljstvu se samostalno predstavio
sa dvadesetak izložbi ostvarenih, što u galerijskom prostoru, što na otvorenom,
stazama, raskršćima, ledinama, strnjikama, na vodi i sredokraći neba i zemlje.

DO DANAS MU JE PRIZNATO:

1974. Treća nagrada za izradu idejnog rešenja Zlatnog i srebrnog znaka
Crvenog krsta Vojvodine. 1979. Nagrada Upidiva za najuspeliju izložbu
godine naziva Striplinzi i projekti. 1994. Nagrada Luča, za unapređenje
i doprinos kulturnom životu Opštine Irig. 1994. Nagrada za poeziju na
konkursu redakcije novina Naša reč iz Leskovca. 2006. Na konkursu Karađorđe
i Karađorđevići (tema: Nikola Tesla i njegovo delo) osvojio je povelju
za akvarel "Levitacija" i time postao član Kraljevskog književnog kluba Karađorđević.
Likovne bitke je vodio, snagu promišljanja iskušavao i sa pejzažom živim
na salašima vojvođanskim u koštac se hvatao, što u društvu čauša, poeta
i likovnjaka, što obilato samujući. Od akvarela i danas poeziju pravi,
a sliku u pesmu pretvara, do mere koja ih jednim čini.
Stoluje kraj lepog i negda plavog Dunava, u Novome Sadu, koji na ostacima
naselja Bistrica leži, vazda u ljubavi i radu trajući.

ODAZIVA SE I NALAZI NA
Milan Milić Jagodinski, 21000 Noi Sad, Dušana Danilovića 38/1.stan 214
telefoni : 021/ 498528 , 400212 i 064/3833113 E – mail jagodinski@neobee.net
web site jagodinski.on.neobee.net

Нема коментара:

Пратиоци

Основни подаци о мени